U savremenim uslovima globalizacije i regionalizacije, politika lokalnog razvoja sve više dobija na značaju jer se države sve više suočavaju s problemom nerazvijenih i slabo razvijenih područja. Uz postojeće nacionalne strategije i programe sve se više podupiru i komplementarni, lokalno zasnovani pristupi razvoju odozdo, naročito tamo gde postoji potreba da se odgovori na teritorijalne i lokalne izazove, koji zahtevaju strukturalne promene. Upravo je turizam, kao propulzivna i radno intezivna delatnost, vrlo bitna za privredni i društveni razvoj na lokalnom nivou. Turizam može da uposli lokalno stanovništvo, donese prihode i podiže životni standard. Razvoj turizma i turističkih destinacija, posebno na određenim područjima Srbije i Republike Srpske, zavisi od povećanja društvenog kapitala destinacija. To posebno važi ako je cilj ulazak na međunarodno tržište, odnosno privlačenje inostranih gostiju, i to na način koji je usklađen sa programom razvoja lokalne zajednice. Da bi se to postiglo neophodno je da svi poslovni ljudi iz raznih sektora i na različitim lokacijama rade na postizanju zajedničkih ciljeva.

Pročitaj online

Preuzmi PDF fajl

Anholt, Simon, 2007, Competitive Identtity: The new brand management for nations, cities and regions, New York: Palagrive Maxmillan.

2 Agndal, H., Elbe, J., (2007), The Internationalization Processes of Small and Medium Sized Swedish Tourizm Firms, Scandinavian Journal of Hospitality and Tourism, Vo.7, No.4, pp.301-327. DOI: https://doi.org/10.1080/15022250701640388

3 Bešić, S., 2018, Istraživanje ponašanja potrošača kao polazna osnova za brendiranje turističke destinacije grada Bijeljine, Hotel link, Zbornik radova, Visoka hotelijerska škola, Beograd.

4 Bordieu, P., (1986), The Forms of Capital, in J.G. Richardson (ed.), Handbook of Theory and Research for the Sociology of Education, pp.241-258. New York: Grenvood Press;

4 Dudwick, N., Kuehnnast, K., Nyhan, Jones, V., Woolcock, M., (2006), Analyzing social capital in cotext: A Guide to Using Qualitative Methods and Data, Washington, D.C., :World Bank Institute.

5 Goeldner, R., Charls and Ritchie, J.R.Brent and McIntosh, W.Robert., 2002, Tourism: Principls, practices, philosophies, 8th.ed. New York, John Wiley&Sons.,

6 Ooi, C.A., Hooy, C.W., Mat Som, A.P., (2015), Diversity human and social capital: Empirical evidence from Asian tourism firms in corporate board composition, Tourism Management, Vol.48., pp.139-153, DOI:https//doi.org./10.1016/j.tourman.2014.11.992.

7 Park, S.Y., Jei, S.Y., (2012), Determinants of voalality on international tourism demand vSouth Korea: an empiirical note. Applied Economics Letters, Vol.17, No.3 pp.217-233. DOI: https//DOI.ORG./10.180/13504850701720924.

8 Petrović, P., (2010), Turizam i poslovna diplomatija, PMF Novi Sad, Departman za geografiju, turizam i hotelijerstvo, pp.43-49

9 Petrović, P., 2013, „Menadžment lanca snabdevanja kroz klastere u hotelskoj industriji“, koautor: Jelena Petrović, Tematski zbornik radova sa 5 internacionalnog kongresa „Hotel plan 2013“, Contemporary trend in the hospitality industry, Congres Proceedings, p.127-138. Viša hotelijerska škola, Beograd, 28-28 novembar 2013.

10 Petrović, P., Barović, S., (2018), Development of tourism in Serbia in the context of an integral economy“, pp.204-221; 3rd International Scientific Conference, 31 May-2 June, 2018; Vrnjačka Banja, Serbia.

11 Tavares, J. M., Leitao, N.C. (2017), The determinants of international tourism demand for Brazil, TOURISM Economics, Vol.23. No.4, pp.834-845. DOI: https://doi.org./10. 5367/te.2016.0504